86 research outputs found
The Role of Navigation in Frontal Sinus Surgery
ENT navigation has given new opportunities in performing endoscopic sinus surgery (ESS), and improving the surgical outcome of patient treatment. The generally accepted statement that navigated endoscopic sinus surgery (NESS) should be performed only in cases of complex anatomy and pathology has been changing gradually. In this way, NESS will be established as a state-of-the-art procedure, and used on a daily basis. Many surgeons have access to the navigation system but they do not use it on a daily basis. The approach to frontal sinus is one of the most challenging tasks within endoscopic sinus surgery even in cases with normal anatomy and average pathology. In cases of distorted anatomy and extensive pathology, a successful approach to frontal sinus can be a nightmare. Due to this, failure in frontal sinus surgery is the most frequent cause of revision surgery in the entire endoscopic sinus surgery. The use of the navigation system increases the surgeon\u27s confidence and ability to perform a more complete dissection in frontal sinuses. We have created a simplified algorithm for the use of a navigation system for basic ESS in the treatment of chronic rhinosinusitis with and without nasal polyps. The simplified NESS algorithm consists of seven landmarks in four navigation units, which could be called seven must landmarks as they should always be recognised during basic ESS. These landmarks are as follows: 1) maxillary sinus ostium, 2) frontal recess, 3) ground lamella, 4) fovea posterior, 5) sphenoid sinus ostium, 6) orbital wall ā anywhere, 7) skull base ā anywhere. In using this algorithm, surgeons would become familiar with the navigation system and would receive all facilities which the navigation system offers in its approach to frontal sinus
The Role of Navigation in Frontal Sinus Surgery
ENT navigation has given new opportunities in performing endoscopic sinus surgery (ESS), and improving the surgical outcome of patient treatment. The generally accepted statement that navigated endoscopic sinus surgery (NESS) should be performed only in cases of complex anatomy and pathology has been changing gradually. In this way, NESS will be established as a state-of-the-art procedure, and used on a daily basis. Many surgeons have access to the navigation system but they do not use it on a daily basis. The approach to frontal sinus is one of the most challenging tasks within endoscopic sinus surgery even in cases with normal anatomy and average pathology. In cases of distorted anatomy and extensive pathology, a successful approach to frontal sinus can be a nightmare. Due to this, failure in frontal sinus surgery is the most frequent cause of revision surgery in the entire endoscopic sinus surgery. The use of the navigation system increases the surgeon\u27s confidence and ability to perform a more complete dissection in frontal sinuses. We have created a simplified algorithm for the use of a navigation system for basic ESS in the treatment of chronic rhinosinusitis with and without nasal polyps. The simplified NESS algorithm consists of seven landmarks in four navigation units, which could be called seven must landmarks as they should always be recognised during basic ESS. These landmarks are as follows: 1) maxillary sinus ostium, 2) frontal recess, 3) ground lamella, 4) fovea posterior, 5) sphenoid sinus ostium, 6) orbital wall ā anywhere, 7) skull base ā anywhere. In using this algorithm, surgeons would become familiar with the navigation system and would receive all facilities which the navigation system offers in its approach to frontal sinus
UÄestalost alergijskog rinitisa i s njim povezanih bolesti
The prevalence of allergic rhinitis and related diseases varies from country to country and even within particular countries. The prevalence is difficult to precisely estimate. There is ample evidence showing the rate of allergic rhinitis to be on an increase worldwide over the last decades, especially so in industrialized countries. The increasing prevalence remains largely unexplained merely by lifestyle changes and environmental pollution. Great effort has therefore been invested to identify the possible impacts, which may hopefully help control this "allergic march".UÄestalost alergijskog rinitisa i s njim povezanih bolesti znatno se razlikuje meÄu pojedinim zemljama, pa Äak i meÄu pojedinim regijama unutar iste zemlje. Nije jednostavno toÄno procijeniti rasprostranjenost alergijskog rinitisa. Postoje Ävrsti dokazi o porastu uÄestalosti alergijskog rinitisa u svijetu posljednjih desetljeÄa, poglavito u razvijenim zemljama. Tendencija rasta ove uÄestalosti joÅ” uvijek nije dovoljno razjaÅ”njena uz dva trenutno najizraženija Äimbenika tog porasta, a to su zapadnjaÄki naÄin života i oneÄiÅ”Äenje okoliÅ”a. Ulažu se znatna sredstva i napori u istraživanje porasta alergija u svijetu, pa postoji nada da Äe ti napori pomoÄi u zaustavljanju "epidemije" alergija
Pregnancy - induced rhinitis (PIR): neglected disease
Introduction: Pregnancy-induced rhinitis (PIR) is a widely present disease that manifests itself during
pregnancy with complete resolution of symptoms after delivery.
Aim: In the ambidirectional longitudinal cohort study, the prevalence of PIR is evaluated as well as
the appearance and character of its symptoms, and its impact on the quality of life.
Methods: Six hundred eighty-one (681) women completed questionnaires about nasal symptoms a day
after delivery and each woman with nasal symptoms was interviewed 30 days later and data on symptom
duration and quality were recorded.
Results: The prevalence of PIR was 31.86% (N=217), 47.14% (N=21) women had no nasal symptoms
and 21% (N=143) of participants had prior sinonasal disease. The clinical presentation of pregnancy rhinitis
included nasal obstruction as the most common symptom, followed by rhinorrhea, postnasal secretion, nose
itching, sneezing, and hyposmia. The median duration of PIR was 4 months with their complete resolution of
symptoms between the 2nd and 16th day after delivery in the majority of respondents. PIR was diagnosed
significantly more often if the women carried a female child. PIR affected the quality of life during pregnancy
in 53.9% women (N=117), with an average VAS score of 8. It seems that pregnancy may affect the course of
previously present sinonasal disease (allergic rhinitis, chronic rhinosinusitis, nonallergic rhinitis, or noninfectious rhinitis prior to the pregnancy).
Conclusion: PIR is a common clinical entity but still neglected and insufficiently researched. We
propose a definition of PIR. PIR is a non-allergic, non-infectious symptomatic inflammation of the nasal
mucosa caused by a hormonal imbalance during pregnancy, lasting 6 or more weeks and resolving
spontaneously within 4 weeks post-delivery, caracterized with the presence of at least one nasal symptom
(nasal obstruction, but also rhinorrheoea, nose itching, sneezing and/or hyposmia)
UÄestalost alergijskog rinitisa i s njim povezanih bolesti
The prevalence of allergic rhinitis and related diseases varies from country to country and even within particular countries. The prevalence is difficult to precisely estimate. There is ample evidence showing the rate of allergic rhinitis to be on an increase worldwide over the last decades, especially so in industrialized countries. The increasing prevalence remains largely unexplained merely by lifestyle changes and environmental pollution. Great effort has therefore been invested to identify the possible impacts, which may hopefully help control this "allergic march".UÄestalost alergijskog rinitisa i s njim povezanih bolesti znatno se razlikuje meÄu pojedinim zemljama, pa Äak i meÄu pojedinim regijama unutar iste zemlje. Nije jednostavno toÄno procijeniti rasprostranjenost alergijskog rinitisa. Postoje Ävrsti dokazi o porastu uÄestalosti alergijskog rinitisa u svijetu posljednjih desetljeÄa, poglavito u razvijenim zemljama. Tendencija rasta ove uÄestalosti joÅ” uvijek nije dovoljno razjaÅ”njena uz dva trenutno najizraženija Äimbenika tog porasta, a to su zapadnjaÄki naÄin života i oneÄiÅ”Äenje okoliÅ”a. Ulažu se znatna sredstva i napori u istraživanje porasta alergija u svijetu, pa postoji nada da Äe ti napori pomoÄi u zaustavljanju "epidemije" alergija
Äujno disanje kod djece - etiologija, dijagnostika, terapija
Äujno disanje kod djece može biti i otežano disanje, a svako otežano disanje je Äujno. Postoje tri tipa Äujnog
disanja: stridor, stertor i wheezing. U podruÄju zbrinjavanja otorinolaringologa su prva dva tipa. Stertor ili
hrkanje je niskofrekventni zvuk koji nastaje uglavnom u podruÄju nosa i ždrijela i uglavnom je inspiratorni, te
je najÄeÅ”Äe povezan s hipertrofiÄnim adenoidom. Stridor je visokofrekventni zvuk koji nastaje u velikim diÅ”nim
putovima, grkljanu i duÅ”niku i može biti inspiratorni, ekspiratorni i bifaziÄni. Etiologija Äujnog disanja može
biti u bolestima i anomalijama CNS-a, gastrointestinalnog, kardiovaskularnog i respiratornog sustava. Uzrok
je suženje diÅ”nog puta, a disanje postaje Äujno kada je opstrukcija viÅ”e od 50% lumena. Klasifikacija stridora
prema etiologiji je sljedeÄa: kongenitalne anomalije (viÅ”e od 70% laringomalacija), infektivna stanja (najÄeÅ”Äe
subglotiÄni laringitis), tumori (najÄeÅ”Äe subglotiÄni hemangiom), laringealne traume, strana tijela, jatrogeno
(najÄeÅ”Äe postitubacijski). Dijagnostika se temelji na specifiÄnoj anamnezi: prenatalna anamneza, tijek i vrsta
poroda, diÅ”ni problemi po roÄenju, postnatalna anamneza (boravak u JIL-u/intubacija), hitni prijemi i
hospitalizacije, je li Äujno disanje izraženije u budnom stanju ili spavanju i u kojem položaju, intolerancija
napora. U statusu djeteta treba obratiti pozornost na tipiÄne kliniÄke znakove: Å”irenje nosnica pri inspiriju,
perioralna cijanoza, retrakcije prsnoga koŔa, tahipneja, desaturacija, disfonija/afonija, kaŔalj, disfagija. U
osnovnoj kliniÄkoj dijagnostici prva metoda je fiberendoskopija diÅ”nih putova, potom MR i CT. Terapija ovisi
o uzroku Äujnog disanja i kod veÄine kongenitalnih anomalija je Äak i nema, nego se dijete opservira do
potpunog spontanog oporavka. Kod teÅ”kih kongenitalnih anomalija i subglotiÄnih stenoza razliÄite etiologije
indicirano je kirurÅ”ko lijeÄenje koje može biti endoskopsko ili vanjskim pristupom. Kod infektivnih stanja
lijeÄenje je uglavnom konzervativno ili ponekad udruženo s kirurÅ”kim lijeÄenjem. Katkada je potrebno uÄiniti
i traheotomiju. Äujno disanje kod djece se ne smije zanemariti, te zahtijeva dijagnostiku kojom se otkriva
uzrok i potom pozorno prati dijete do spontanog izljeÄenja, ili se aktivno lijeÄi, ovisno o izraženosti simptoma
Äujno disanje kod djece - etiologija, dijagnostika, terapija
Äujno disanje kod djece može biti i otežano disanje, a svako otežano disanje je Äujno. Postoje tri tipa Äujnog
disanja: stridor, stertor i wheezing. U podruÄju zbrinjavanja otorinolaringologa su prva dva tipa. Stertor ili
hrkanje je niskofrekventni zvuk koji nastaje uglavnom u podruÄju nosa i ždrijela i uglavnom je inspiratorni, te
je najÄeÅ”Äe povezan s hipertrofiÄnim adenoidom. Stridor je visokofrekventni zvuk koji nastaje u velikim diÅ”nim
putovima, grkljanu i duÅ”niku i može biti inspiratorni, ekspiratorni i bifaziÄni. Etiologija Äujnog disanja može
biti u bolestima i anomalijama CNS-a, gastrointestinalnog, kardiovaskularnog i respiratornog sustava. Uzrok
je suženje diÅ”nog puta, a disanje postaje Äujno kada je opstrukcija viÅ”e od 50% lumena. Klasifikacija stridora
prema etiologiji je sljedeÄa: kongenitalne anomalije (viÅ”e od 70% laringomalacija), infektivna stanja (najÄeÅ”Äe
subglotiÄni laringitis), tumori (najÄeÅ”Äe subglotiÄni hemangiom), laringealne traume, strana tijela, jatrogeno
(najÄeÅ”Äe postitubacijski). Dijagnostika se temelji na specifiÄnoj anamnezi: prenatalna anamneza, tijek i vrsta
poroda, diÅ”ni problemi po roÄenju, postnatalna anamneza (boravak u JIL-u/intubacija), hitni prijemi i
hospitalizacije, je li Äujno disanje izraženije u budnom stanju ili spavanju i u kojem položaju, intolerancija
napora. U statusu djeteta treba obratiti pozornost na tipiÄne kliniÄke znakove: Å”irenje nosnica pri inspiriju,
perioralna cijanoza, retrakcije prsnoga koŔa, tahipneja, desaturacija, disfonija/afonija, kaŔalj, disfagija. U
osnovnoj kliniÄkoj dijagnostici prva metoda je fiberendoskopija diÅ”nih putova, potom MR i CT. Terapija ovisi
o uzroku Äujnog disanja i kod veÄine kongenitalnih anomalija je Äak i nema, nego se dijete opservira do
potpunog spontanog oporavka. Kod teÅ”kih kongenitalnih anomalija i subglotiÄnih stenoza razliÄite etiologije
indicirano je kirurÅ”ko lijeÄenje koje može biti endoskopsko ili vanjskim pristupom. Kod infektivnih stanja
lijeÄenje je uglavnom konzervativno ili ponekad udruženo s kirurÅ”kim lijeÄenjem. Katkada je potrebno uÄiniti
i traheotomiju. Äujno disanje kod djece se ne smije zanemariti, te zahtijeva dijagnostiku kojom se otkriva
uzrok i potom pozorno prati dijete do spontanog izljeÄenja, ili se aktivno lijeÄi, ovisno o izraženosti simptoma
Subspecialist training program in pediatric otorhinolaryngology of UEMS ORL-HNS section
The ORL Section and Board of Otorhinolaryngology-Head and Neck Surgery of the European Union of Medical Specialists (UEMS) developed pediatric ORL subspecialty program. The program was created with support and consultation of the European Society of Pediatric Otorhinolaryngology. It is divided into four sections: Pediatric Otology, Pediatric Rhinology and Facial Plastic Surgery, Pediatric Laryngology and Phoniatrics and Pediatric Head and Neck Surgery. After completion of the program, the trainee is supposed to achieve an advanced level of competency. The aim of the program is to serve as a guideline for training centers, enabling them to meet the European Standard as set out by the European Board of UEMS through competency based assessments
PrognostiÄka vrijednost IL-5 u sinusnom ispirku kod bolesnika s kroniÄnim maksilarnim sinusitisom
The aim of the study was to evaluate subjective outcomes in patients with chronic rhinosinusitis after steroid/antibiotic endosinusal treatment and to test the hypothesis that pretreatment levels of the cytokine interleukin-5 in sinus fluid could predict response to endosinusal steroid/antibiotic treatment. Twenty-four patients with symptoms of chronic rhinosinusitis were recruited for the study. Inclusion criteria were sinusitis symptoms persisting for more than three months and maxillary sinus mucosa thickening by >6 mm, considered as maxillary sinusitis. Patients with asthma, polyposis, recent infection, systemic steroid therapy or previous sinus surgery were excluded. Patients were treated endosinusally with 2 mg dexamethasone and 40 mg gentamicin per maxillary sinus daily for 5 days. Patients rated nasal/chronic rhinosinusitis disease-specific symptoms and completed a self-administered questionnaire concerning sinusitis symptoms at inclusion and after 30 days. Sinus lavage collected at inclusion was analyzed for interleukin-5 concentration. Endonasal treatment led to improvement with symptom alleviation in ten (52.6%) patients (responders), whereas unchanged or worsened condition was recorded in nine (47.4%) patients (nonresponders). Significant improvement was noted for overall sinusitis symptom score (p=0.02), and for obstruction, postnasal drip, headache, sneezing and cough (p<0.05) in the study group as a whole. There was a positive correlation of baseline interleukin-5 level in sinus lavage with the improvement rate of overall sinusitis symptom score (p<0.01) and improvement rate of nasal secretion score (p<0.01). Results indicated the increased interleukin-5 levels in sinus fluid to predict good response to endosinusal steroid/antibiotic treatment.Cilj studije bio je procijeniti subjektivne ishode u bolesnika s kroniÄnim rinosinusitisom nakon endosinusne steroidne/ antibiotske terapije, te ispitati pretpostavku prema kojoj bi se iz prijeterapijske razine citokina interleukina-5 u sinusnoj tekuÄini mogao predvidjeti odgovor na ovu vrst lijeÄenja. U studiju je bilo ukljuÄeno 24 bolesnika sa simptomima kroniÄnog rinosinusitisa. Kriteriji za ukljuÄivanje u studiju bili su trajanje simptoma sinusitisa duže od tri mjeseca i zadebljanje sluznice maksilarnih sinusa za viÅ”e od 6 mm, tj. maksilarni sinusitis. Bolesnici s astmom, polipozom, nedavnom infekcijom, sistemskom uporabom steroida ili prethodnom operacijom sinusa bili su iskljuÄeni. Bolesnici su endosinusno primali 2 mg deksametazona i 40 mg gentamicina po maksilarnom sinusu kroz 5 dana. Bolesnici su ocjenjivali nosne simptome i simptome specifiÄne za kroniÄni rinosinusitis, i sami ispunili anketni obrazac o simptomima sinusitisa na poÄetku i 30 dana nakon ispitivanja. Koncentracija interleukina-5 analizirana je u sinusnom ispirku uzetom na poÄetku studije. U desetoro (52,6%) bolesnika je nakon endonazalne terapije nastupilo poboljÅ”anje s ublaženjem simptoma (bolesnici s terapijskim odgovorom), dok je u devetoro (47,4%) bolesnika stanje ostalo nepromijenjeno ili se je pogorÅ”alo (bolesnici bez terapijskog odgovora). ZnaÄajno je poboljÅ”anje zabilježeno za ukupni zbroj simptoma sinusitisa (p=0,02), te za opstrukciju, postnazalni drip, glavobolju, kihanje i kaÅ”alj (p<0,05) u cijeloj skupini. NaÄena je pozitivna korelacija izmeÄu bazalne razine interleukina-5 u sinusnom ispirku i stope poboljÅ”anja sveukupnog zbroja simptoma sinusitisa (p<0,01), kao i stope poboljÅ”anja zbroja za nazalnu sekreciju (p<0,01). Rezultati su pokazali kako poviÅ”ene razine interleukina-5 u sinusnoj tekuÄini predskazuju dobar odgovor na endosinusnu steroidnu/antibiotsku terapiju
PrognostiÄka vrijednost IL-5 u sinusnom ispirku kod bolesnika s kroniÄnim maksilarnim sinusitisom
The aim of the study was to evaluate subjective outcomes in patients with chronic rhinosinusitis after steroid/antibiotic endosinusal treatment and to test the hypothesis that pretreatment levels of the cytokine interleukin-5 in sinus fluid could predict response to endosinusal steroid/antibiotic treatment. Twenty-four patients with symptoms of chronic rhinosinusitis were recruited for the study. Inclusion criteria were sinusitis symptoms persisting for more than three months and maxillary sinus mucosa thickening by >6 mm, considered as maxillary sinusitis. Patients with asthma, polyposis, recent infection, systemic steroid therapy or previous sinus surgery were excluded. Patients were treated endosinusally with 2 mg dexamethasone and 40 mg gentamicin per maxillary sinus daily for 5 days. Patients rated nasal/chronic rhinosinusitis disease-specific symptoms and completed a self-administered questionnaire concerning sinusitis symptoms at inclusion and after 30 days. Sinus lavage collected at inclusion was analyzed for interleukin-5 concentration. Endonasal treatment led to improvement with symptom alleviation in ten (52.6%) patients (responders), whereas unchanged or worsened condition was recorded in nine (47.4%) patients (nonresponders). Significant improvement was noted for overall sinusitis symptom score (p=0.02), and for obstruction, postnasal drip, headache, sneezing and cough (p<0.05) in the study group as a whole. There was a positive correlation of baseline interleukin-5 level in sinus lavage with the improvement rate of overall sinusitis symptom score (p<0.01) and improvement rate of nasal secretion score (p<0.01). Results indicated the increased interleukin-5 levels in sinus fluid to predict good response to endosinusal steroid/antibiotic treatment.Cilj studije bio je procijeniti subjektivne ishode u bolesnika s kroniÄnim rinosinusitisom nakon endosinusne steroidne/ antibiotske terapije, te ispitati pretpostavku prema kojoj bi se iz prijeterapijske razine citokina interleukina-5 u sinusnoj tekuÄini mogao predvidjeti odgovor na ovu vrst lijeÄenja. U studiju je bilo ukljuÄeno 24 bolesnika sa simptomima kroniÄnog rinosinusitisa. Kriteriji za ukljuÄivanje u studiju bili su trajanje simptoma sinusitisa duže od tri mjeseca i zadebljanje sluznice maksilarnih sinusa za viÅ”e od 6 mm, tj. maksilarni sinusitis. Bolesnici s astmom, polipozom, nedavnom infekcijom, sistemskom uporabom steroida ili prethodnom operacijom sinusa bili su iskljuÄeni. Bolesnici su endosinusno primali 2 mg deksametazona i 40 mg gentamicina po maksilarnom sinusu kroz 5 dana. Bolesnici su ocjenjivali nosne simptome i simptome specifiÄne za kroniÄni rinosinusitis, i sami ispunili anketni obrazac o simptomima sinusitisa na poÄetku i 30 dana nakon ispitivanja. Koncentracija interleukina-5 analizirana je u sinusnom ispirku uzetom na poÄetku studije. U desetoro (52,6%) bolesnika je nakon endonazalne terapije nastupilo poboljÅ”anje s ublaženjem simptoma (bolesnici s terapijskim odgovorom), dok je u devetoro (47,4%) bolesnika stanje ostalo nepromijenjeno ili se je pogorÅ”alo (bolesnici bez terapijskog odgovora). ZnaÄajno je poboljÅ”anje zabilježeno za ukupni zbroj simptoma sinusitisa (p=0,02), te za opstrukciju, postnazalni drip, glavobolju, kihanje i kaÅ”alj (p<0,05) u cijeloj skupini. NaÄena je pozitivna korelacija izmeÄu bazalne razine interleukina-5 u sinusnom ispirku i stope poboljÅ”anja sveukupnog zbroja simptoma sinusitisa (p<0,01), kao i stope poboljÅ”anja zbroja za nazalnu sekreciju (p<0,01). Rezultati su pokazali kako poviÅ”ene razine interleukina-5 u sinusnoj tekuÄini predskazuju dobar odgovor na endosinusnu steroidnu/antibiotsku terapiju
- ā¦